Naziv peršin (peršun) dolazi od Grčke riječi petro (kamen), s obzirom da je vijekovima rastao na stjenovitim obroncima u Grčkoj. Iako ga stari Grci nisu koristili u kulinarstvu, imao je veliki značaj. Bio je simbol zaborava i smrti te se koristio za pogrebe.

Vrste peršina
U osnovi postoje dvije vrste peršina : peršin ravnih listova i peršin kovrčavih listova. Oni su članovi obitelji Umbelliferae – kao celer i mrkva.

Uzgoj
Peršin je dvogodišna biljna vrsta. Za uzgoj peršina potrebno je dobro strukurno tlo, da bi se mogli razviti lijepi listovi i pravilan korijen zbog lakšeg vađenja iz zemlje. Sjeme je sive boje i zadržava klijavost do 3 godine. Korijen peršuna može biti dug do 25 cm a u najširem dijelu širok 5 cm. U drogoj godini vegetacije peršin se počinje granati, može dobiti i do 1 metar visoku cvijetnu stabljiku na kojoj se formiraju cvatovi sastavljeni od više cvjetova.

Upotreba
Peršin je dobrodošao u svakoj kuhinji. Osim sto daje aromu mnogim jelima ima i ljekovitu svrhu. Upotrebljavaju se i korijen i list, suhi ili svježi pa i zamrznuti. On je obično dodatak jelima od povrća, salatama i služi kao ukras.

Čuvanje
Peršin treba držati daleko od svakog svjetla. Također mora biti hermetički zapakovan i izolovan od vlage ili ekstremne vrućine.

Ljekovita svojsta
Smatra se da peršin pročišćava krv, reguliše menstruaciju te pospješuje izmokravanje. Peršin se upotrebljava kod oboljena bubrega kao i kod reume.