Osnovne karakteristike
Bijeli luk je neizostavan sastojak u ishrani mnogih svjetskih nacija, veoma je jakog mirisa, ali i okusa, zbog čega se i svrstava u grupu najviše korištenog povrtnog bilja.
Male glavice, prepoznatljive po bijeloj ili crvenkastoj ljusci, te malim češnjima u unutrašnjosti koji su također umotani u ljusku, tanku i prozirnu, nalaze se na policama mnogih kuhinja širom svijeta.
Bijeli luk se uzgaja toliko dugo da je nemoguće tačno utvrditii porijeklo ove biljke. Postoje neke tvrdnje da potiče iz Azije, ali i da su još u davna vremena graditelji piramida u Egiptu konzumirali ovu vrstu luka, koja je danas dostupna gotovo cijelome svijetu.
Od vitamina u sebi sadrži A i C, a bogat je i kalijem, cinkom i selenom. Sadrži nijacin, sumpor, eterično ulje, fitoncide, alicin i mnoge druge tvari koje ga čine bogatim i povoljnim sredstvom za zdravlje i kulinarstvo.
Ljekovitost
Bijeli luk se smatra jednim od najboljih prirodnih lijekova za mnoga oboljenja, pa se zbog toga često koristi u alternativnoj, narodnoj medicini.
Zbog svojih karakteristika i cjelokupnog sastava, ova biljka se smatra prirodnim antibiotikom, a od davnina se koristi kao lijek za prehladu i gripu, pri čemu otklanja sve poteškoće koje uzrokuju ove vrste oboljenja.
Osobama koje imaju problema za povišenim holesterolom i trigliceridima, također je od velike pomoći, a opšte poznato je njegovo djelovanje i upotreba u svrhu smanjenja povišenog krvnog pritiska.
Nije strano ni djelovanje bijelog luka kao bakteriostatika, pa se zbog svojih sastojaka u Prvom svjetskom ratu luk koristio pri liječenju rana, odnosno pri sprječavanju infekcija ranjenih dijelova tijela.
Aktivna supstanca bijelog luka, alicin, iz koje proizilazi njegov karakteristični miris, ima antibakterijsko i antimikotično dejstvo, a u nekim zemljama, tačnije u Rusiji, toliko je cijenjen da ga nazivaju ruskim pencilinom.
Reguliše rad probavnih organa, povećava otpornost organizma na mnoga štetna djelovanja, što mu omogućava prisustvo selena, koji u kombinaciji sa vitaminom E djeluje i kao antioksidans.
Doprinosi i rješavanju problema disanja koje uzrokuju bolesti kao što su astma i bronhitis.
Javlja se i kao sastojak pojedinih kozmetičkih preparata, a najpoznatije je njegovo djelovanje na jačanje korijena kose.
U kuhinji
Kao što smo već na početku teksta spomenuli, bijeli luk je neizostavan sastojak u kuhinjama cijeloga svijeta. Na Balkanu se također mnogo upotrebljava, posebno u bosanskoj kuhinji, čije gotovo svako jelo u sebi sadrži barem mrvicu bijelog luka, da doprinese mirisu i okusu. Zaista je i dovoljna samo mrvica ovog sastojka, da bi jelo bilo ukusnije, sa jačom aromom.
Pri kupovini bijelog luka, obratite pažnju na izgled biljke, glavica luka bi trebala da bude omotana sa više ljuske i ne bi smjela imati zelene korjene, jer to ukazuje na ostarjelost ili nepravilno sušenje luka.
Češnji bijelog luka se mogu sjeckati nožem ili gnječiti, najbolje viljuškom ili spravicom namijenjenom za gnječenje.
Ne preporučuje se sjeckanje na drvenim površinama ili posudama, jer drvo upija sok, odnosno miris luka, što onemogućava korištenje ovog posuđa u druge svrhe.
Bijeli luk se koristi kao dodatak mnogim umacima za tjesteninu, a francuski i španski aioli, te grčka skordalia najpoznatiji su sosovi od bijelog luka.
Upotrebljava se i pri pripremi nekih morskih plodova, povrća, preljeva za salatu, pri spravljanju suhomesnatih proizvoda, salama, kobasica i mnogih drugih prehrambenih artikala koji se konzumiraju u cijelome svijetu.
Da bi janetina ili govedina bila ukusnija, prije prženja je premažite češnjima bijelog luka i uveliko ćete poboljšati okus mesa koje pripremate.
Neupotrebljene glavice luka čuvajte na suhom i hladnom mjestu, a prerađeni luk u čvrsto zatvorenim posudama.