Riječ celer je nastala od latinske riječi “sedano”. U staroj Grčkoj celer je služio kao lijek i znak pobjede, dok su ga Rimljani prvi počeli koristiti kao začin. U Sjevernoj Americi se počeo koristiti tek u 19 stoljeću.

Vrste celera
Postoje dvije vrste celera. Žuti i zeleni celer.

Uzgoj
Celer se može uzgajati u baštama a i na terasama. On je zeljasta dvogodišnja biljka koja u prvoj godini vegetacije formira korijen i lišče, a u drugoj cvijetove. Korijen celera je ovalnog oblika i obraste mnogim korjenčićima, a cvijetna stabljika bude razgranata i dostiže visinu od 1 metra. Svježe stabljike i lišće celera se upotrebljavaju od maja do augusta dok se korijen iskopava od sredine septembra do sredine novembra.

Upotreba
Celer je jedan od četri glavna sastojka svake kuhinje. Upotrebljava se u pripremanju raznih jela i supa, a može se koristiti kao i začin. Lišće celera se također upotrebljava kao ukras na mnogim jelima.

Čuvanje
Celerov korijen čuvajte u frižideru, u prostoru za povrće i do nekoliko sedmica. Stabljike celera, prije nego što stavite u frižider, isperite, odstranite one koje su oštećene i stavite ih u plastičnu vrećicu. Stabljike stajati od 7 do 10 dana.

Ljekovita svojstva
Celer sadrži mnoga ljekovita svojstva, posebno se to odnosi na liječenje niza oboljena čiji je glavni uzrok stres. Vrlo je koristan u liječenju astme, poboljšava krvnu sliku i cirkulaciju a smatra se da jedan od njegovih sastojaka zaustavlja razmnožavanje ćelija raka.