Aromatični lovor jedan je od najprepoznatljivijih lisnatih začina još od antičkih vremena, a cijenjen je zbog njegovog ljekovitog djelovanja i kulinarskih vrijednosti.

Zdravstvene prednosti

Stari Grci i Rimljani smatrali su da ova biljka simbolizira mudrost, mir i zaštitu.

Začin sadrži mnoge značajne spojeve nastale iz biljke, vitamine i minerale koji su neophodni za optimalno zdravlje.

Ovaj začin sadrži aktivne komponente poput α-pinena, β-pinena, limonena, linalola, eugenola i drugih. Za ove spojeve se smatra da imaju antiseptičko, antioksidacijsko, probavno i antikancerogeno djelovanje.

Svježi listovi su vrlo bogat izvor vitamina C, pa u 100 gr osiguravaju 46,5 mg ili 77,5% od preporučene dnevne količine. Vitamin C (askorbinska kiselina) je jedan od snažnih prirodnih antioksidanasa koji pomažu uklanjanje štetnih slobodnih radikala iz tijela. Askorbinska kiselina također ima sposobnost da jača imunitet, doprinosi zacjeljivanju rana i djeluje antivirusno.

Dalje, njegovo svježe lišće i dijelovi biljke su vrlo bogati folnom kiselinom, pa 100 gr sadrži oko 180 mg ili 45% od dnevne preporučene vrijednosti. Folna kiselina je važna u sintezi DNA i u trudnoći, jer može spriječiti oštećenje neuralne cijevi kod beba.

Lovorov list odličan je izvor vitamina A, prirodnog antioksidansa neophodnog za zdrav vid. Također je potreban za održavanje sluznice i zdravlje kože. Potrošnja prirodnih namirnica bogatih vitaminom A pomaže u zaštiti od raka pluća i usne šupljine.

Začin je vrlo dobar izvor brojnih vitamina, kao što su niacin, piridoksin, pantotenska kiselina i riboflavin. Ovi B-kompleks vitamini pomažu u sintezi enzima,funkciji nervnog sistema i i metabolizmu tijela.

Ovaj plemeniti začin dobar je izvor i minerala poput bakra, kalija, kalcija, mangana, željeza, selena, cinka i magnezija. Kalij je važan sastavni dio ćelijske i tjelesne tekućine koja pomaže kontrolu srca i krvnog tlaka. Mangan i bakar tijelo koristi kao kofaktore za antioksidacijske enzime, superoksid dismutazu. Željezo je neophodno za proizvodnju crvenih krvnih ćelija i kao ko-faktor za citokrom-oksidazu enzima.

Odabir i čuvanje

Tradicionalno, lišće se suši polahko, u sjeni, bez direktnog izlaganja sunčevoj svjetlosti, kako bi zadržalo eterična ulja.

U trgovinama začina moglli biste naići na različito pripremljene vrste lovorovog lista, potpuno osušeni, osušeni izmrvljen ili osušen zaleđen. Izbjegavajte lovorov list koji ima tačkice po sebi ili gljivice.

Lovorov list čuvajte u čvrsto zatvorenoj tegli, izolovanoj od sunčeve svjetlosti. Njegovo lišće ne bi trebalo stajati duže od godinu dana, jer će tada izgubiti svoj okus.

U kuhinji

Lovorov list u kuhanju možete koristiti svjež ili osušen, iako je najbolje da se prije upotrebe nekoliko dana čuva na tamnom mjestu kako bi nestala njegova gorčina, a aroma se zadržala.

Nakon što skuhate vaše jelo svakako izvadite lovorov list, jer ga je teško sažvakati i progutati.

Od osušenog i izmrvljenog lovorovog lista možete napraviti čaj.

Lovorov list će obogatiti i okus jela od morskih plodova, piletine i riže, kao i različitih variva.