Hrskavi, slatki i ukusni, pinjoli su male jestive sjemenke čija su zrna zaista dobar izvor hranjivih tvari biljnog porijekla, esencijalnih minerala, vitamina i za srce pogodnih mono-nezasićenih masnih kiselina koje pomažu u smanjenju razine holesterola u krvi.
Stablo pinjola raste u divljim hladnim i tajga šumskim područjima sjeverne hemisfere, posebno u Sibiru i Kanadi, a visina stabala doseže 75 metara.
Cvjetovi pinjola stabala kasnije se razvijaju u oblik konusa. Za ženske konuse potrebno je od dvije do tri godine da sazriju nakon oprašivanja. U zrelosti, ženski konusi mogu biti mali oko 3 cm ili dosegnuti visinu i do 35 cm. Skale na bazi i vrh konusa mogu biti male i sterilne, pa zbog toga ne daju sjeme. Nakon što sazriju i osuše se, konusi se prirodno otvaraju i oslobađaju sjemenke.
Pinjoli imaju tvrdu tamno-smeđu ljusku. Kameni imaju duga i tanka zrna u odnosu na orijentalne pinjole koji su široki i veliki i imaju veći sadržaj masti. Zrno u unutrašnjosti je krem boje, masnog i slatkog okusa.
Zdravstvene prednosti
Pinjoli su jedan od kaloričnih orašastih plodova. 100 gr suhih zrna osigurava 673 kalorije. Osim toga, oni se sastoje od brojnih za zdravlje važnih fitohemikalija, vitamina, antioksidanasa i minerala.
Njihov visoki kalorijski sadržaj uglavnom dolazi iz masti. Orašasti plodovi posebno su bogati mononezasićenim masnim kiselinama kao što je oleinska koja pomaže u smanjenju lošeg i povećanju dobrog holesterola u krvi. Istraživanja pokazuju da mediteranska prehrana, koja sadrži dobre količine mononezasićenih masnih kiselina, vitamina i antioksidanasa, pomaže u sprječavanju koronarne bolesti i moždanog udara unaprjeđujući zdrav profil lipida u krvi.
Pinjoli sadrže esencijalnu masnu pinolensku kiselinu. Nedavna istraživanja su pokazala njihovu djelotvornost u procesu mršanja i suzbijanju apetita. Pinolenska kiselina aktivira enzime koji potiskuju glad, kolecistokinin i glukagon kao peptid 1 u crijevima.
Kao i bademi, pinjoli su odličan izvor vitamina E, sadrže oko 9.33 mg na 100 gr. Vitamin E je snažan antioksidans topiv u lipidima, potreban za održavanje integriteta ćelijske membrane sluznice i kože, a također ju štiti od štetnih slobodnih radikala.
Dalje, kao bademi i kikiriki, pinjoli su također bez glutena, pa su zbog toga popularan sastojak u pripremi formula hrane bez glutena. Takve formule su, ustvari, zdrave alternative za osobe s alergijom na pšenicu i bolesti celijakije.
Pinjoli su izvrstan izvor B-kompleks vitamina kao što su tiamin, riboflavin, niacin, pantotenska kiselina, vitamin B-6 (piridoksin) i folna kiselina. Ovi vitamini rade kao ko-faktori u ćelijskom substrat metabolizmu unutar ljudskog tijela.
Pinjoli sadrže zdrave količine esencijalnih minerala poput mangana, kalija, kalcija, željeza, magnezija, cinka i selena. Sa 8,802 mg u 100 gr (oko 383% od preporučenog dnevnog unosa), pinjoli su jedan od najbogatijih izvora mangana. Mangan je za važan ko-faktor za antioksidacijski enzim, superoksid dismutazu. Zbog toga potrošnja pinjola pomaže tijelu da razvije otpornost na zarazne agense i izbaci štetne slobodne radikale.
Ulje pinjola
Pinjola ulje ima delikatan, sladak okus i koristi se u tradicionalnoj medicini još od antičkih vremena. Glavne hemijske komponente u pinjola ulju su borneol, bornilacetat, alfa i beta felandren, alfa i beta pinen. Njegovo ublažavajuće djelovanje pomaže u zaštiti kože od isušivanja. Također se koristi u kuhanju, ali i kao osnovno ulje u tradicionalnoj medicini, aromaterpiji, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
Odabir i čuvanje
U prirodi, sjemenke uglavnom padaju i skupljaju se ispod stabala.
Na tržištu se mogu naći u ljusci ili bez nje.
Kada kupujete cijele, neoljuštene plodove, pogledajte one koje su svijetlo-smeđe boje, kompaktne i ujednačene u veličini i teške u ruci. Trebali bi biti bez pukotina, plijesni i mrlja.
Plodovi bez ljuske imaju dug vijek trajanja i mogu stajati i nekoliko mjeseci, ako nisu izloženi toploti i vlagi. Zbog toga ih je potrebno čuvati u hermetički zatvorenim posudama u frižideru.
Priprema i posluživanje
Sirovi cijeli plodovi pinjola su uglavnom razrezani zbog korištenja većih mašina za obradu. Manja pomagala kao što su ručna kliješta uglavnom se koriste u domaće svrhe.
Sibirski pinjoli se uglavnom konzumiraju onako kakvi oni jesu, a mogu se jesti pečeni, slani ili slatki.
Također se koriste za biskvite, kekse i čokolade.
Posipaju se po voćnim i povrtnim salatama, te desertima baziranim na sladoledu.
Često se javljaju kao sastojak jelima od mesa, ribe i povrća.
Pinjola ulje se koristi kao dresing za salate i kuhanje.