Doner kebap – popularno tursko jelo

Turska je zemlja prepoznatljiva po gostoljubivosti, prelijepim pješčanim plažama, zelenim krajolicima, ali i raznovrsnim, ukusnim jelima.

Tursku kuhinju krase mnoga tradicionalna, prepoznatljiva jela kao što su lokum, baklava, halva, burek, šiš kebap i sl., ali tursko jelo koje je napopularnije u svijetu, a posebno u Evropi, definitivno je doner (döner kebap). To je „rotirajuće meso na ražnju“ koje se izvorno pravi od jagnjetine, a peče na ražnju postavljenom u vertikalan položaj.

Osnovna metoda pravljenja donera je da se izreže meso na tanke kriške, marinira i složi na ražanj koji će stajati uspravno. Na nekoliko slojeva mesa se stavlja loj, pa se masnoća slijeva niz ražanj pri povećanoj temperaturi.

Povremeno se dodaju paradajz i luk na sam vrh, pri čemu ispuštaju sok koji sadrže u sebi, a koji daju vlažnost mesu i čine ga privlačnijim. Preporučljivo je da se meso peče na uglju ili struji, iako i druge metode pečenja mogu doći u obzir.

Godinama se doner u turskim restoranima servirao uz rižu, ali je Mahmut Aygun, porijeklom iz Turske, a koji je sa 16 godina doselio u Njemačku, odlučio da napravi neke izmjene u serviranju donera, kako bi obezbijedio veću zastupljenost i konzumiranje ovog jela. Aygun se 1971. godine pojavio sa idejom da zamijeni rižu pecivom (lepinom), odnosno da poslužuje doner kao sendvič koji se može jesti usput, pri odlasku na posao, u školu ili pri povratku kući nakon napornog i iscrpljujućeg radnog vremena. Realizacija ove ideje o „prenosivom doneru“ uveliko je doprinijela njegovoj konzumaciji i zastupljenosti. Doner je ubrzo postao dio „fast food“ industrije gotovo u cijelom svijetu, a najviše u Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

Iako se autentični doner pravi isključivo od jagnjećeg mesa, u mnogim dijelovima izvan Turske se koristi piletina, govedina ili kombinacija jagnjećeg i goveđeg mesa. Najčešće se poslužuje sa sitno isječenom salatom, paradajzom, lukom, krastavcima ili kupusom, a sosovi koji se dodaju su uglavnom bijeli sos sa jogurtom i bijelim lukom ili neki mliječni umak koji sadrži bilje. Kao prilog se često poslužuje i pomfrit.

Danas je doner prisutan gotovo svugdje, a još uvijek se najviše konzumira u Turskoj koja je glavni „krivac“ za pojavu ovog ukusnog jela. Doner u sebi sadrži mnogo masnoće i kalorija, ali to vas ne treba spriječiti da ponekad odete u restoran koji poslužuje doner i sebi priuštite ovo mesno zadovoljstvo.